U ovaj moj mali kutak, uloženo je poprilično sredstava (nije preuređena postojeća prostorija već je ovo mali, samostalni objekt). Više nego dovoljno da umjesto Škode i Fieste stare 12 godina, supruga i ja oboje vozimo znatno skuplje, nove automobile. Ili pak da idućih jako puno godina obiteljski zimujemo po 10-ak dana u Alpama, u hotelu, puni pansion, bez lonaca sarme iz gepeka (oboje jako volimo zimu i planine, ja sam proskijao s 4 godine starosti, a zadnjih 21 godinu boardam).
No, prije 4 godine smo obiteljski procijenili i odlučili da je ovo najbolja, dugoročno isplativa INVESTICIJA, u zdravlje i snagu naše obitelji. I prije ove neočekivane pandemije koronavirusa i prisilne izolacije u kojoj se nalazi cijeli svijet, ovo se pokazalo kao jedna od najboljih investicijskih odluka ikad.
Meni je ovo drugi dnevni boravak, žena trenira kad stigne, djeca su svaki dan u teretani, bilo da treniramo, bilo da se igraju, plešu…
Dječji rođendani su kod nas jako popularni jer ostala djeca jedva čekaju doći kod nas u teretanu na igru.
Anyway, ovo pišem zato jer ovih dana intenzivno razmišljam o tome kako će se svijet promijeniti nakon zdravstvene, a zatim i ekonomske krize koja slijedi.
Hoće li ulaganje u zdravo, jako, sposobno, otporno tijelo, odnosno općenito zdrave životne navike, postati nešto potpuno normalno, poželjno, pa čak i “must” ili će i dalje ostati “luksuz”?
Jer, budimo realni, za većinu ljudi ovaj moj kutak je “luksuz”. A luksuzom se istovremeno ne smatra recimo 700-1.000kn mjesečno za cigarete, mobilni telefon od 5.000 – 10.000kn, prekrcati ormari brandirane odjeće i obuće, od kojih pojedine komade stavimo na sebe nekoliko puta i nikad više, ljetovanja i zimovanja na kredit, skupi automobili na kredit… i druge stvari ovog tipa koje “nisu” luksuz već nešto na što nas konzumerizmom inficirani svijet uvjerava da moramo imati, pod bilo koju cijenu.
NAPOMENA:
APSOLUTNO NE OSUĐUJEM NITI KRITIZIRAM ničiji stil života. Što god osobu čini sretnim i ispunjenim, za tu osobu je dobro i pozitivno. Svatko živi na način usklađen s vlastitim prioritetima.
Kroz ovaj post samo propitkujem hoće li se ti prioriteti nakon recentnih događaja promijeniti ili će ostati isti?
Mogao si isti ucinak postici i jeftinije. 🙂
Mogao sam, ali htio sam sve baš ovako kako je 🙂